Prije pet godina, vagao sam 95 kilograma na 178 cm. Nisam se osjećao loše samo u svom tijelu – umor je bio konstantan pratilac, probava nepredvidljiva, a energija je nestajala već poslije 14 sati. Kupovao sam veličinu L i nadao se da će se stvari same popraviti.
Prva dva tjedna bila su užasna. Pratio sam aplikaciju za brojanje kalorija i jeo "zdravo" – puno tostiranih žitarica, proteinskih shakeova i "light" proizvoda. Rezultat? Još više gladi, nadutost i iritacija. Pogreška je bila u tome što sam gledao samo brojke, a ignorirao signal svog tijela.
Ključni preokret nije bila nova dijeta, već dnevnik. Ne tablica kalorija, već zapis o tome kako se osjećam nakon obroka. Otkrio sam da me određeno "zdravo" integralno brašno čini tromim sat vremena kasnije. Da mi kava na prazan želudac diže tlak. Shvatio sam da je prehrana emotivna i biokemijska jednadžba, a ne matematika.
Danas sam na 80 kilograma, ali brojka je manje važna od činjenice da imam energije za raditi u vrtu vikendom i ne spavam popodne. Probava je sat, energija je stabilna, a odjeća koja je nekada bila tijesna danas visi.
- Šećer u kavi i čaju (prilagodio sam se za 10 dana)
- Večernje grickanje ispred TV-a (navika, ne glad)
- Žitarice za doručak (zamijenio jajima i povrćem)